Hipotenzija - nizak krvni tlak

Dijagnosticiranje hipotenzije

Buyzere i suradnici predlažu slijedeći protokol za osobe koje imaju nizak krvni tlak: najprije treba odgovoriti postoji li ortostatska hipotenzija (nagli pad tlaka u stojećem položaju). Nakon toga je potrebno isključiti sekundarnu hipotenziju, odnosno bolesti, stanja i lijekove koji je uzrokuju. Najprije treba eliminirati dijabetes jer je najčešći uzrok, nakon toga smanjen volumen cirkulirajuće krvi (najčešće zbog anemije) i srčane bolesti (zatajenje, bolesti zalistaka, infarkt) te provjeriti koje lijekove pacijent uzima. Kod mlađih osoba koje brzo rastu i imaju nizak indeks tjelesne mase (BMI) mogu biti prisutni vazovagalni utjecaji (˝usporavajući utjecaji živčanog sustava˝), isto kao i nakon dugotrajnog ležanja. Kod tih osoba se može raditi o smanjenoj osjetljivosti baroreceptora (struktura odgovornih za registraciju promjena tlaka). Kad se isključe svi mogući uzroci, preostaje dijagnoza idiopatskog, primarnog, odnosno konstitucionalnog niskog tlaka.

Potrebno je s bolesnikom razgovarati o simptomima te pokušati utvrditi povezanost niskog tlaka s vrućinom, obrocima, ustajanjem, gubitkom krvi, imobilizacijom, trudnoćom). Javlja li se gubitak svijesti? Je li pacijent pod velikim stresom te postoje li psihološki/psihijatrijski problemi? Kakvo je zdravstveno stanje bolesnika, boluje li od ikoje druge bolesti? Uzima li droge i/ili alkohol? Kakva je funkcija mokraćnog sustava? Postoji li parkinsonizam?
Nakon pregleda cijelog tijela potrebno je u više navrata izmjeriti krvni tlak i frekvenciju srca u ležećem/sjedećem te u stojećem položaju. Laboratorijska testiranja treba ograničiti na glukozu, kompletnu krvnu sliku te funkciju bubrega. Nakon toga je preporučljivo obaviti monitoriranje krvnog tlaka tijekom svakodnevnih aktivnosti, odnosno njegovo 24-satno mjerenje. Kad se dijagnoza idiopatske hipotenzije čini izgledna mogu se napraviti neinvazivna testiranja autonomnog živčanog sustava.