Definicija Ludwigove angine

Ludwigova angina je upala prostora pod donjom čeljusti i jezikom (submandibularni i sublingvalni prostori) koja se brzo razvija, može ugroziti život, a obično se javlja kod mlađih osoba i djece kao rezultat zubnih infekcija. Kod djece ova bolest može poremetiti disanje.

Povijest Ludwigove angine

Bolest je prvi opisao Wilhelm Frederick von Ludwig 1836. godine. Pet pacijenata imalo je oticanje vrata koje je napredovalo i zahvatilo tkivo iznad mišića grkljana i dna usne šupljine. Ludwig je opisao oteklinu submandibularnog i sublingvalnog prostora s minimalnom upalom grla, bez oticanja limfnih čvorova i bez gnojenja. U to vrijeme bolest je gotovo uvijek bila fatalna.

Građa zahvaćenih prostora

Kako bi se dijagnosticirala i liječila infekcija vrata potrebno je dobro poznavanje vratnih prostora i vezivnih ovojnica (fascija) koje te prostore razdvajaju. Različite vezivne ovojnice oblikuju niz prostora u vratu koji mogu biti zahvaćeni infekcijom. Invazija bakterija u te prostore uzrokuje upalu, celulitis, ili nakupljanje gnoja - apsces. Upala se dalje širi u susjedna tkiva zbog manjeg otpora prije nego limfnim putovima.
Prostor ispod donje čeljusti, odnosno submandibularni prostor, sastoji se od dva prostora odvojena sprijeda milohioidnim mišićem: sublingvalnog prostora (prostor pod jezikom) koji je gornji i submaksilarnog prostora (prostor pod gornjom čeljusti) koji je donji. Širenje infekcije sprijeda priječi donja čeljust, a dolje milohioidni mišić. Infektivni proces se širi gore i straga i podiže dno usne šupljine i jezik. Jezična kost sprječava širenje prema dolje pa se oteklina širi prema sprijeda, izobličuje vrat i stvara se izgled "vrata bika".

Rizični čimbenici

Za razvoj bolesti važni su zubni karijes, nedavni zubarski postupci, anemija srpastih stanica, oslabljen imunološki sustav, ozljede i piercing jezika (umetanje nakita u jezik). Ludwigova angina u djece može nastati bez ovih čimbenika rizika.

Simptomi Ludwigove angine

Ludwigovu anginu karakteriziraju jaka bol i oteklina vrata. Vrućica, slabost, otežano gutanje i neugodan zadah iz usta su vrlo česti. Može se javiti i grč žvačnih mišića. Mogu se javiti simptomi otežanog disanja te se dijete često naginje prema naprijed kako bi olakšalo disanje. Pojava zvučnog disanja nalik lavežu psa (stridor), plave boje kože i sluznica (cijanoza), otežano disanje i oslabljeni dišni pokreti ukazuju na poremećen zračni put.

Dijagnoza i liječenje Ludwigove angine

Ludwigova angina prepoznaje se temeljem karakterističnih simptoma i mikrobiološkom analizom uzročnika bolesti.

Ludwigova angina liječi se osiguranjem dišnog puta, intravenskim antibioticima, kirurškom procjenom i, ako je potrebno, operativnom dekompresijom. Preporučljivi antibiotici su penicilin G u visokim dozama, ponekad u kombinaciji s antistafilokoknim lijekovima ili metronidazolom. U pacijenata koji su alergični na penicilin, dobra zamjena je klindamicin hidroklorid. Mogu se koristiti i cefalosporini. Intravesnki se mogu davati i koritkosteroidi tijekom 48 h kako bi se smanjila oteklina i na taj način osigurala prohodnost dišnog puta i poboljšalo djelovanje antibiotika.
Kirurška drenaža se može uraditi kad nakon 24 h liječenja lijekovima nema poboljšanja. Ponekad, kad je ugroženo disanje, potrebno je napraviti traheotomiju, otvor na dušniku.
Osiguranje prohodnih dišnih putova najvažniji je terapijski problem jer se otežano disanje može pojaviti bez prethodnih upozoravajućih znakova.

Zaključak

Ludwigova angina može biti smrtonosna. Nemogućnost pravovremene dijagnoze ove duboke infekcije vrata često je rezultat promijenjene kliničke slike zbog prethodnog uzimanja antibiotika. Ranom dijagnozom, agresivnom intravenskom antibiotskom terapijom, eventualno kirurškim zahvatom i intenzivnom njegom postiže se izlječenje procesa bez komplikacija.

www.medicina.hr