Rak prostate

Liječenje raka prostate

Liječnicima na raspolaganju stoje tri osnovna načina liječenja:

• pažljivo praćenje bolesnika, s primjenom hormonske terapije ukoliko je to potrebno;
• kirurška operacija (prostate i/ili orhidektomija, tj. odstranjenje testisa);
• zračenje.

Mnoge studije ukazuju na činjenicu kako nema značajnije razlike u vremenu preživljenja kod bolesnika podvrgnutih kirurškom postupku i onih na radioterapiji, iako neke studije daju malu prednost kirurgiji. Kirurška operacija, međutim nosi sa sobom veće rizike od impotencije i inkontinencije, nego radioterapija. Donošenje odluke o liječenju općenito ovisi o bolesnikovoj dobi, stadiju bolesti, kao i bolesnikovom shvaćanju i prihvaćanju rizika i koristi svakog od mogućih načina liječenja.

Pažljivo praćenje bolesnika

PSA skrining danas može otkriti rak prostate u vrlo ranom stadiju. Obzirom da tumor raste vrlo sporo, stariji bolesnici s lokaliziranim (ograničenim na samu prostatu) rakom u ranom stadiju neće imati puno koristi od agresivnih metoda liječenja. Impotencija i inkontinencija su veoma uznemiravajuće nuspojave kirurške operacije i radioterapije, te se smatra da je pažljivo praćenje bolesnika po pravilu "čekati-i-vidjeti" (engl. wait-and-see), najbolja opcija za neke muškarce. Praćenje se gotovo uvijek preporuča starijim muškarcima, preko 70 godina života, i koji imaju ograničeni tumor, ranog stadija. Agresivnija terapija rezervirana je za muškarce u pedesetim godinama života i mlađe.

Izbor liječenja za muškarce u šezdesetim i ranim sedamdesetim godinama je nešto kompliciranije. Općenita je preporuka da je agresivna terapija pogodna za one bolesnike kojima je očekivano preživljenje (engl. life expectancy) više od deset godina, a imaju tumor koji se nalazi u ranom stadiju.

Radikalna prostatektomija

Radikalna prostatektomija je postupak kojim se kirurškim putem odstranjuje cijela prostata i dio uretre. Obično se ovaj postupak preporuča zdravim muškarcima, mlađim od 70 godina, kod kojih je tumor ograničen na prostatu (nije se proširio). Sama operacija traje oko dva sata. Bolesnik ostaje u bolnici dva tjedna. Privremeni urinarni kateter (plastična cijev koja se kroz penis uvodi u mokraćni mjehur i koja odvodi mokraću) ostaje na svom mjestu oko 3 tjedna nakon operacije. Period oporavka kod kuće obično traje oko mjesec dana. Općenito gledajući, mlađi se bolesnici s tumorom ranijeg stadija najbrže oporavljaju i imaju najmanje nuspojava.

Podaci brojnih studija govore kako između 18% i 50% bolesnika ima probleme s inkontinencijom (nemogućnošću kontrole mokrenja), što je za većinu muškaraca puno veći problem nego impotencija.

Ostale veće nuspojave radikalne prostatektomije uključuju gubitak spolne funkcije nakon operacije, što pogađa između 80% i 93% operiranih bolesnika. Rizik je veći kod starijih muškaraca kod kojih je i prije operacije bila prisutna impotencija. Još jedna česta nuspojava operacije je skvrčavanje (kontraktura) vrata mokraćnog mjehura na mjestu gdje je ostatak uretre prišiven za mjehur. Kontraktura se obično pojavljuje unutar prva tri mjeseca nakon operacije, uzrokujući značajno oslabljenje mlaza mokraće. Stanje se rješava kirurškom dilatacijom (proširenjem) tog mjesta na mokraćnom mjehuru, i vrlo rijetko se ponovno javlja.

Radijacijska terapija (radioterapija)

Radioterapija se obično preporuča starijim muškarcima, osobito onima koji već boluju od drugih bolesti, te onima čiji se tumor proširio na tkiva u okolici prostate. Studije ukazuju na činjenicu kako bolesnici s određenim vrijednostima PSA mogu imati jako puno koristi od uzimanja antiandrogenskih lijekova prije same radioterapije. Radioterapija se također može primijeniti i kod onih bolesnika kod kojih su i nakon operacije nešto povišene vrijednosti PSA. Koristi se i za uklanjanje bolova kod onih bolesnika čija se bolest proširila na kosti.

Kod radioterapije vanjskim zrakama, liječnik fokusira zračenje direktno na tumor tijekom 35 minuta, 5 dana tjedno, 7 tjedana za redom. Suvremenije metode radioterapije koriste napredne računalne tehnike, kao i trodimenzionalne prikaze prostate, kako bi se što preciznije usmjerile zrake visoke energije na tumor. Brahiterapija je jednostavna metoda kojom se radioaktivni izvor usađuje direktno u prostatu. Usadci (implanti) mogu biti privremeni ili trajni. Nuspojave kod radioterapije su slične onima kod kirurške operacije. Međutim, rizici vezani za pojavu impotencije i inkontinencije su značajno manji kod radioterapije. Rizik od impotencije za osobe podvrgnute brahiterapiji iznosi 40%, te između 60% i 70% za one podvrgnute vanjskom zračenju. Rizik od inkontinencije iznosi oko 20%. Komplikacije vezane uz probavni i mokraćni sustav su, međutim, vrlo česte. Bolna, no privremena upala rektuma ili mjehura može se javiti nakon zračenja. Vrlo česta nuspojava je proljev koji može trajati tijekom cijelog radioterapijskog liječenja.

Ostale kratkotrajne nuspojave uključuju: gubitak apetita, mučnine, te česta i hitna mokrenja.

Standardna hormonska terapija

Oko 75% bolesnika s uznapredovalim rakom prostate se odlučuje za hormonsku terapiju kako bi blokirali djelovanje androgena (muških spolnih hormona). Neke studije sugeriraju kako bolesnici koji primaju hormonsku terapiju žive duže, ukoliko se s terapijom uznapredovalog raka prostate počne neposredno nakon što dođe do povišenja vrijednosti PSA u krvi. Druge studije pak pokazuju kako nema koristi od ranog uvođenja hormonskog liječenja, već da je kvaliteta života tih bolesnika bolja ukoliko se pričeka pojava simptoma. Ovi lijekovi su također korisni ukoliko se kombiniraju s radioterapijom kod početno uznapredovalih oblika raka prostate.

Standardni suvremeni oblici liječenja koriste lijekove koje nazivamo LH-RH analozima, a uključuju preparate kao što su leuprolid i buserelin. LH-RH je engleska kratica za Luteinizing Hormone-Releasing Hormone, a radi se o hormonu koji proizvodi hipotalamus. Taj hormon krvlju dolazi do hipofize koja luči LH (luteinizirajući hormon) koji zatim potiče testise na proizvodnju testosterona. Korištenje ovih lijekova može dovesti do variranja koncentracije testosterona u krvi tijekom prvog tjedna liječenja, što može dovesti do pogoršanja simptoma. Nakon ovog perioda, vrijednosti koncentracije testosterona padaju na gotovo nulu. Nuspojave uključuju navale vrućine i povremenu osjetljivost bradavica i grudiju. Bolesnici moraju dobivati injekcije LH-RH analoga.

Na žalost, čak i nakon LH-RH terapije, obično je nešto testosterona prisutno u krvi. U takvim slučajevima liječnici se mogu odlučiti za kombiniranu hormonsku terapiju, koja se naziva totalna androgena ablacija (TAA), odnosno potpuno blokiranje svih muških spolnih hormona. Ovakav način liječenja kombinira upotrebu LH-RH analoga ili orhidektomiju (kirurško odstranjenje testisa) s uzimanje antiandrogenih lijekova. Ovi lijekovi blokiraju androgene koje proizvodi nadbubrežna žlijezda i najčešće su korišteni flutamid, bicalutamid i nilutamid. Najčešće nuspojave su oticanje grudiju (ginekomastija), mučnina, povraćanje i proljev. Također mogu uzrokovati impotenciju, gubitak seksualne želje, gubitak mišićne mase, umor i psihološke poremećaje. Oštećena jetra je rijetka, ali vrlo ozbiljna nuspojava, te stoga jetrene funkcije moraju biti strogo praćene. Unatoč svim ovim nuspojavama, rezultati jedne studije pokazuju kako muškarci koji su uzimali LH-RH analoge i flutamid, i čija se bolest povukla, imaju istu kvalitetu života kao i istovjetni muškarci bez raka prostate.