Rak prostate

Tko obolijeva od raka prostate?

Rak prostate se pojavljuje gotovo isključivo kod muškaraca starijih od 40 godina. Kod gotovo polovice muškaraca preko 70 godina mogu se ustanoviti barem mikroskopski tumori prostate. Između 80 i 90 godine, 70-90% muškaraca ima ovakve promjene prostate.

Vrlo visoke stope pojavljivanja nalazimo u Sjevernoj Europi, Sjevernoj Americi i Novom Zelandu. Niže stope su u Meksiku i mediteranskim zemljama, a najniže stope pojavljivanja raka prostate imaju Izrael, Rusija i Japan. Kada se Japanci presele u SAD, i kada istočnjaci preuzimaju prehrambene navike zapadnjaka, njihov se rizik od razvoja ove bolesti povećava. Također, usprkos visokoj stopi pojavljivanja među američkim crncima, rak prostate je rijedak u mnogim dijelovima Afrike, što upućuje na činjenicu kako okolišni faktori, a poglavito prehrana, mogu biti odgovorni za razlike među pojedinim nacijama.

Muškarci kojima je netko u obitelji obolio od raka prostate, imaju značajno veći rizik od razvoja bolesti. Studije su pokazale da muškarac čiji je brat obolio od raka prostate ima četiri i pol puta veći rizik da on sam oboli, a oko dva i pol puta veći rizik ako mu je otac obolio od raka prostate. Rizik je također veći kod onih muškaraca čija su majka ili sestra oboljele od raka dojke ili jajnika. Ovi, i drugi podaci, govore kako se rizik od razvoja raka prostate u oko 15% slučajeva prenosi X kromosomom koji se nasljeđuje od majke. Iako se razmatrala mogućnost da aktivni seksualni život povećava rizik razvoja raka prostate, većina kliničkih studija opovrgava tu mogućnost.

Smatra se da postoji određena povezanost između nekih infekcija, kao što su bakterijski prostatitis i neke virusne infekcije (virus herpesa, humani papiloma virus, citomegalovirus), no takva veza do sada nije znanstveno dokazana. Iako se neki od ovih uzročnika prenose spolnim kontaktom, povezanost pojave raka prostate sa spolnom aktivnošću nije razjašnjena. Jedna studija je čak pokazala kako muškarci koji su preboljeli spolnu bolest imaju manju stopu pojavljivanja bolesti.

Benigna hiperplazija prostate (BHP), odnosno dobroćudno povećanje prostate je vrlo česta pojava kod starijih muškaraca. Obzirom da na povećanje prostate kod BHP utječe testosteron, mnogi muškarci su zabrinuti kako bi to stanje moglo biti povezano s rakom prostate. Srećom, najnovija znanstvena istraživanja pokazuju kako ta dva poremećaja nemaju veze jedan s drugim. Razvijaju se u različitim dijelovima prostate. BHP se pojavljuje u unutrašnjoj zoni prostate, dok rak ima tendenciju pojavljivanja u vanjskoj zoni. Desetogodišnja studija je pokazala kako muškarci s BHP nemaju veći rizik od razvoja raka prostate. Zasićene masti i određena biljna ulja povećavaju razinu testosterona kod sedentarnih (koji se uglavnom bave sjedećim poslovima) muškaraca, iako se čini da to ne vrijedi za one koji su fizički aktivni. Pušači koji obole od raka prostate imaju vrlo lošu prognozu. Umjereno i učestalo pijenje alkohola također se ubraja u rizične faktore.