Rak testisa

Liječenje raka testisa

Liječenje se kod karcinoma testisa provodi operativnim odstranjenjem zahvaćenog testisa tumorom, zatim kemoterapijom i radioterapijom. Načini liječenja ovise o stupnju karcinoma (I-IV) i o patohistološkoj slici odnosno ovisi o vrsti zloćudnog tumora testisa. Osim operativnog odstranjenja oboljelog testisa operativno se odstranjuju i regionalni (lokalni, okolni) limfni čvorovi. Ponekad je operacija testisa dovoljna kao jedini način liječenja, kod nekih patohistoloških tipova karcinoma testisa i kod početnog stadija testisa. Također je kod vrlo rano otkrivenih seminoma ponekad dovoljno liječenje provesti samo radioterapijom (zračenjem).

Kod neseminomskih tumora testisa kod operativnog odstranjenja testisa (inguinalne orhidektomije) obično se učini i odstranjenje i retroperitonelanih limfnih čvorova (limfnih čvorova u stražnjem dijelu trbušne šupljine smještenih uz aortu i duboku šuplju venu). Na taj se način želi spriječiti daljnje širenje eventualnih mikrometastaza u navedenim limfnim čvorovima. Nakon operacije tumor testisa i odstranjeni limfni čvorovi upućuju se na patologiju, gdje tada patolog nakon učinjenih patohistoloških preparata, donosi konačnu dijagnozu i stadij bolesti. Ukoliko se pronađu limfni čvorovi s mikrometastazama tumora testisa tada se primjenjuje dodatno nakon operacije i adjuvantna kemo ili radioterapija.

Kemoterapija i radioterapija

Jedan ili oba navedena načina liječenja (kemoterapija i radioterapija) primjenjuju se nakon operativnog zahvata ukoliko se rak testisa proširio na regionalne limfne čvorove ili kada već postoje udaljenije presadnice stanica (metastaze).

Kemoterapijom koriste se antitumorski lijekovi koji imaju antikancerogeno djelovanje, ubijajući stanice tumora ili sprečavajući ih u njihovom daljnjem dijeljenju i rastu.

Radioterapija je postupak u kojem se upotrebljavaju radijacijske zrake vrlo velike energije koje su usmjerene na karcinomsko tkivo. Na taj način također se uništavaju zloćudne stanice ili ih se onemogućava u dijeljenju i rastu.

Ukoliko se kemoterapija i/ ili radioterapija koriste nakon ili u kombinaciji s operativnim zahvatom tada se takva terapija zove adjuvantna kemoterapija ili adjuvantna radioterapija.

Praćenje oboljelog od karcinoma testisa nakon završenog liječenja

Nakon završetka liječenja raka prostate takvog bolesnika se u početku naručuje na kontrolu svaka 3 mjeseca a zatim se njegovo zdravstveno stanje prati svakih 6 mjeseci do 5 godina od završetka liječenja.

U praćenju takvog bolesnika potrebno je pratiti vrijednosti tumorskih biljega AFP, BHCH i LDH, sedimentaciju i krvnu sliku, RTG pluća, ultrazvuk abdomena, ultrazvuk zdravog testisa i skrotuma, scintigrafiju kostiju, i eventualno CT ili MR abdomena .

Tumorski biljezi koji se određuju obavezno prije operativnog zahvata od velike su važnosti u praćenju bolesnika jer mogu ukoliko rastu u krvi nakon završetka liječenja značiti i ponovnu pojavu zloćudne bolesti ( rekurenciju bolesti) i prije kliničkih vidljivih znakova bolesti.