Sarkom maternice

Mješani mezodermalni tumori (MMT)

To su najčešći sarkomi uterusa. Čine oko polovicu svih sarkoma maternice. Tijekom embriogeneze maternica se razvija spajanjem Mullerovi cijevi. Mullerove cijevi građene su od mezenhima urogenitalnog grebena obloženog celomskim epitelom. Zbog ovakve histogenetske građe u maternici se mogu razviti tumori sastavljeni od epitelnih i mezenhimskih sastavnica. Ukoliko su obje novotvorinske komponente dobroćudne tada nastaje adenofibrom. Ako je mezenhimska sastavnica zloćudna razvija se adenosarkom uterusa. U karcinofibromu je zloćudna epitelna komponenta tumora. U miješanom malignom mullerovom tumoru (MMMT ili karcinosarkom) su zloćudne obje novotvorinske sastavnice .

Ovi tumori se još dijele na homologne i heterologne. Homologni MMT su građeni od elemenata koje inače nalazimo u maternici, dok heterologni MMT uz to sadrže i gradbene sastavnice koje inače ne nalazimo u uterusu ( poprečnoprugasto mišićje, hrskavica, kost). MMT tumori se najčešće javljaju u poslijemenopauzi.

Vrste mješanih mezodermalnih (Mullerovi) tumora (MMT)

1. Adenofibrom je dobroćudni tumor. U kliničkoj slici dominira krvarenje iz rodnice. Dijagnozu postavljamo temeljem patohistološke pretrage tkiva dobivenog frakcioniranom kiretažom. Liječenje je kirurško (histerektomija i adneksektomija).

2. Adenosarkom je relativno rijedak tumor. Ima niski zloćudni potencijal. Najčešće primarno sijelo ovog tumora je tijelo maternice, ali se može javiti i u vratu maternice ili jajovodu. Javlja se najčešće u poslijemenopauzi. Polipoidnog je izgleda. Na adenosarkom posumnjamo temeljem kliničkog i UZV pregleda. Definitivna dijagnoza je moguća tek nakon patohistološke pretrage tkiva dobivenog frakcioniranom kiretažom.

Liječenje je kirurško i uključuje histerektomiju i adneksektomiju. U rijetkim slučajevima uznapredovalog stadija bolesti ( stadij II i više) koristi se dodatno liječenje (kemoterapija ili zračenje) s ograničenim uspjehom.

Prognoza bolesti ovisi o:

• proširenosti bolesti (stadij)
• dubini prodora u miometrij

Petogodišnje preživljenje za sve stadije bolesti je 70 - 80 %. Prognoza je lošija za bolesnice s primarnim sijelom tumora u vratu maternice ili jajovodu.

3. Karcinofibrom (vidi pod karcinom endometrija)

4. Mješani maligni Mullerov tumor (MMMT, karcinosarkom)

Čini nešto manje od polovice sarkoma maternice i 1.5% svih zloćudnih novotvorina tijela uterusa. Najčešće se javlja u poslijemenopauzi. Prosječna dob pojavljivanja je 62 - 65 godina .Klinički je karakteriziran povećanjem maternice i krvarenjem iz rodnice nerijetko praćenim ispadanjem pojedinih fragmenata tumora. Tumor se širi limfogenim i hematogenim presađivanjem. Vrlo je agresivan. Metastazira relativno rano. Limfogene presadnice se nađu u 2o - 35 % bolesnica s tumorskim rastom ograničenim na tijelo uterusa. Hematogeno metastazira u jetru i pluća.

Liječenje je kirurško i ujključuje histerektomiju, obostranu adneksektomiju te zdjeličnu i paraaortalnu limfadenektomiju. Dodatna terapije se preporuča za bolesnice u kojih se bolest proširila izvan tijela maternice. Opravdanost primjene dodatnog liječenja je predmet mnogih studija i polemika , za sada bez usaglašenog stava.

Petogodišnje preživljenje za stadij bolesti I je 50 - 58%, a za stadij bolesti II 28 - 35 %. Lošiju prognozu imaju bolesnice s heterolognom varijantom MMMT.

www.zanovidan.hr